Dušan Kaličanin je kreativni direktor Pakom Grupe i predsednik Upravnog odbora TECHNOKRATIA-je. Diplomirani je inženjer elektrotehnike i računarstva, trenutno na postdiplomskim studijama menadžmenta. Jedan je od osnivača internacionalne organizacije TECHNOKRATIA, vodeće organizacije ovog tipa u Jugoistočnoj Evropi, čiji je cilj promocija techno kulture u svim njenim oblicima (muzika, video, moda, mediji, dizajn, nauka, zdrav i sportski način života). Bio je urednik, producent i autor na 3K RTS realizujući kultne emisije: VJ Techno, Supernova, Animania, Mozaik i Noćni program. Bio je pokretač i glavni urednik TV Metropolis, urednik i autor na Radio Politici, urednik i novinar u magazinima: Vreme zabave, Beoizlog, Music Magazine, Extreme Magazine i mnogih drugih. Nakon DJ karijere, postao je jedan od prvih VJ-eva (video džokeja) u Evropi, nastupajući na velikim događajima, miksujući, režirajući i producirajući video performanse, muzičke spotove i filmove. Sarađivao je sa najpoznatijim svetskim muzičkim TV stanicama kao što su MTV, VIVA, MCM, TMF. Ono što nije toliko poznato javnosti jeste to da je veoma rano počeo da se bavi slušanjem i praćenjem elektronske muzike, a zatim i DJ-ingom. Kako je sve počelo?
Dušan: U mom slučaju to nije bilo sa nekom posebnom namerom. U to vreme išao sam u XIII Beogradsku gimnaziju, bio sam programer. Sa svojih 15 godina radio sam kao saradnik za časopise „Računari“ i „Svet kompjutera“. Uglavnom sam pisao stručne tekstove koji su bili vezani za algoritme i zaštite. Išlo mi je od ruke pisanje tih tekstova pa su me ubrzo angažovali kao novinara-saradnika. Oduvek sam voleo muziku, a tada sam slušao alternativnu muziku, od alternativnih rok, do alternativnih industrial bendova koji su u to vreme postojali. Onda sam počeo i da čitam o tome i da sa novinarske strane budem zainteresovan za tu scenu, iako nisam aktivno izlazio. Više puta sam odlazio na letovanje u Španiju gde je sve i počelo. Sticajem okolnosti, jedno leto sam se zadesio u Španiji, pred čuveno „Leto ljubavi“ koje se odigralo 1988. godine (prvo u Španiji, pa refleksija u Britaniji). Sa još nekim našim ljudima iz Srbije posećivao sam velike diskoteke u kojima se u to vreme puštala veoma loša komercijalna španska muzika. Dolazilo je dosta engleskih turista koji su tražili bolju muziku. Primetili smo da je španska vlada tih godina investirala veliku sumu novca u promenu kompletnog imidža države, pa osim u filmsku i likovnu umetnost, ulagali su u turizam i klabing. I onda su faktički opremili svoje klubove, ali nisu imali dobru muziku. Počeli su da dolaze engleski disk džokeji. Jednom prilikom bio sam zamena nekom engleskom disk džokeju koji nije bio u stanju da pušta muziku to veče.
VSG: Na koji način si dobio šansu da budeš zamena?
Dušan: Moji prijatelji, sa kojima sam dolazio na letovanje, su uglavnom radili po tim diskotekama, jedan kao menadžer, drugi kao obezbeđenje. Tog dana, kada je bila potrebna zamena, prijatelji su me pozvali i rekli: „Hajde da budeš zamena, ti pratiš muziku“. Prihvatio sam. Tada su diskoteke u DJ kabinama imale svoje kolekcije ploča i kaseta. Dosta dobro sam se snašao to veče. Nekoliko dana sam menjao tog DJ-a, da bi mi vlasnik kluba ubrzo rekao: „Neka radi on, ali hajde da radiš i ti“.
VSG: Pristao si, zar ne?
Dušan: Pristao sam, ali s obzirom na to da sam tamo bio na odmoru, taj rad sam više doživljavao kao zabavu. S druge strane, ranije sam svirao klavir pa sam znao kako je nastupati pred publikom. Ipak, diskoteka je bila velika i sa razlogom sam osećao veći stres i tremu.
VSG: Zapravo tada je i započela tvoja DJ karijera za koju niko u Srbiji nije znao?
Dušan: Pa da, postao sam jedan od prvih disk džokeja i bavio se |
|

tim poslom neko vreme. U Srbiji se to nije znalo samo iz razloga što sam se DJ-ingom bavio kad bi otišao na letovanje u inostranstvo, dok sam ovde živeo mirnim životom, išao u školu, išao na fakultet. DJ-ing u Srbiji nije ni bio toliko popularan u to vreme.
VSG: Kada je naišao prvi talas elektronske muzike u Srbiji i za koja imena se vezuje pojam početka klupske scene?
Dušan: Nekoliko ljudi je odlazilo u London i vrativši se u Beograd pokušavali su da naprave dobre žurke, ali im to nije baš uspevalo. U klubu Akademija se puštala alternativna muzika i tu je bilo elemenata elektronske muzike. Prva dva disk džokeja, koja su puštala javno elektronsku muziku u Srbiji, bili su Oki i Gavra. To je bilo krajem 80-tih i početkom 90-tih godina. Oni su bili doajeni te alternativne scene. Pored dark, gotik i alternativnog zvuka počeli su da puštaju industrial i zvukove koji su bili baš dobro potkovani elektronikom. Od Akademije su dobili utorak i počela je da se okuplja ekipa koja je dolazila svake nedelje da se izigra i da sluša dobru muziku koju nije mogla nigde drugde u Beogradu da čuje. Puštalo se sa kaseta jer DJ-evi nisu mogli da dođu do ploča kao mi koji smo radili u inostranstvu. A s druge strane, bilo bi besmisleno da sam ja donosio ploče, a oni nisu imali gramofone da ih puste.
VSG: Pratio si domaću scenu ali nisi puštao muziku u Beogradu. Zbog čega?
Dušan: Puštao sam muziku samo u inostranstvu. U međuvremenu sam upisao Elektrotehnički fakultet u Beogradu i počela je tehnika više da me privlači. Bavio sam se programiranjem, a DJ-ing je polako prestajao da me zanima pa samim tim nisam ni hteo ništa da počinjem u Beogradu.
VSG: Da li si ipak pokušao da napraviš spoj između tehnike i muzike?
Dušan: Upravo to me je najviše zanimalo. Počeo sam da eksperimentišem sa uređajima za kontrolu svetla i lasera u klubovima. Primetili smo da nam nešto fali. Falio nam je video. Počeo sam da istražujem po Španiji, Holandiji i još nekim zemljama u kojima smo nastupali.
(Kraj prvog dela) |